Projektna platforma INA LK Umjetnost kao avantura (2012.-2019.)
Kroz INA Likovne kulture petog do osmog razreda od kraja 2012. g. planirano je i izvedeno više projekata vezanih za umjetnost. Prema nazivu jednog od prvih i prema doživljavanju aktivnosti likovne skupine uzbudljivim (od strane tadašnjih polaznika) odlučeno je skupinu (koja jest bila projektna platforma) od milja nazvati Umjetnost kao avantura.
Njena svrha je bila (postala) približavanje (suvremene) umjetnosti djeci i djece (suvremenoj) umjetnost – kroz muzejske posjete i proistekla fotografska bilježenja te kroz vizualna prezentiranja istog materijala (fotografije, projekcije) u prostorima škole. Bila je, također, određena učeničkim izrazom na tragu suvremenih (umjetničkih) praksa što su djeca spontano nazvala – avanturama likovne grupe. .
(Naslov Umjetnost kao avantura je prvi put upotrijebljen na plakatu izložbe 2014.)
U proteklih pet godina realizirani su ovi (Avanturini) projekti: Biljka živi organizam – kroz učenička istraživanja te različite slikarske i crtačke koncepte i formate, Čovjek t/k/o sam ja? – kroz istraživanje renesansnih djela „Vitruvijev“ čovjek, Alegorija proljeća i Stvaranje Adama. Dalje se projekt razvijao vizualizacijom (izraza) emocija – izražajnošću i asocijativnošću boja te također iskušavao portretom i figurom, u segmentu komuniciranja emocije kao i u velikim portretima Tesle, Boškovića ili kompoziciji Vasarely optičkog efekta površine (s figurama preslikanih proporcija učenica, „koautorica” i nositeljica Avanture). Većina tih srednjih formata ili i najvećih projektnih izvedbi s/p/retno se koristila i za scenografije školskih događanja, a neke su ušle u trajni školski postav.
*Zanimljivo je primijetiti da su ovi davni projekti platforme Umjetnost kao avantura tematski vrlo konkretno podsjećali na područje domene C (Umjetnost u kontekstu) novog Kurikuluma LK.
Šk. g. 2015./2016., Projekt Ususret izložbi Borisa Bućana
Projektom Ususret izložbi Borisa Bućana – bilo rekompozicijom, referiranjem na djelo ili prisvajanjem umjetnikove originalne forme plakata s tekstnim “obrubom” i prije samog posjeta njegovoj izložbi u MSU, školske 2015./16. godine se učinilo niz plakata (istodobno namijenjenih za pokrivanje vizualnih potreba uređivanja škole likovnom produkcijom većih dimenzija). Za susreta s djelima, učenici su uspoređivali to svoje iskustvo učinjenih „prisvajanja“ s trenutnim, neposrednim doživljajem izloženog umjetničkog djela te su smišljali originalne načine fotografiranja s umjetnikovim slavnim plakatima. Neke od fotografija i drugi vidovi realizacije ovog projekta nalaze se u trajnom školskom postavu.
Šk. g. 2017./18. je započet Projekt Plakatored za drvored. Plakat s malom, umetnutom učeničkom fotografijom, u većoj fotografiji P. Vučić, 2018., pokazuje drvored kestena (Vrapče/Oranice) na mjestu pokrivene IKEA reklame u ovom digitalno oblikovanom vizualnom sadržaju (Petrine fotografije Šoljanove ulice u perspektivi s dodanim naslovom projekta).
Projektom su učenici naše škole (dvije INA LK i razred 8. d) izražavali ideju zelenog do-uređenja (školi susjednog, neiskorištenog prostora) drvoredom, čime i stvaranja prepoznatljive slike svoga naselja. Projekt se temeljio na percepciji zelene površine kao važne kulturne, urbane činjenice te konceptu prirodnog i vizualnoga dojma – zdravog okoliša naspram postojećeg dominantnog niza komercijalnih jumbo plakata.
Projekt (prvotno naslovljen) Špansko hoće drvored) svojedobno su od LG preuzeli učenici sadašnjeg 8. d razreda…u ustrajnoj trogodišnjoj projektnoj inicijativi – težnje sadnje drvoreda dijelom južne strane Šoljanove ulice. Planirale su se odrasle sadnice. Podržao ga je – preporučio Gradski ured za prostorno uređenje GZ – Vijeću četvrti (koje ga je namjeravalo realizirati…)
“Drvored” je bio vrlo blizu (nedogođene) realizacije. Uz to je izgubio svoju maskotu, “Dinka”, malo, trogodišnje školsko-dvorišno debalce gingka bilobe (kojim je 8. d razred svojedobno bio nagrađen od Hrvatskog šumarskog instituta). “Dinka” je pogazio (vjerojatno nehotice) neki nepoznati noćni šetač oko škole, obavljajući svoje poslove. Tim događajem, avantura ovog dugovječnog feniks-projekta i simbolično dolazi svome kraju (Špansko-m ipak neće drvored, a ni prelomljeno i pre-posađeno stabalce nagrade nije oživjelo).
Platformu Umjetnost kao avantura osmislila je Dragica Antolović, prof. likovne kulture i likovne umjetnosti kao sintezu rada s darovitom djecom i sintezu projektne – redovne nastave s potrebama uređenja jedne vrlo velike škole, velikih otvorenih prostora.
LK – primjeri učeničke skulpture, fotografije osmih razreda i drugog iz izložbe likovnog kabineta/ Otvorena vrata 2019., koja je s oko 60 sati postavljanja, bila jedan mali (veliki) projekt.
