Tko smo mi?

Mi smo Osnovna škola Tituša Brezovačkog. Nalazimo se u Španskom, velikom naselju na rubu Zagreba. Naša je škola dobila ime po Titušu Brezovačkom, hrvatskom književniku iz 18. stoljeća. Postojimo već više od 50 godina, no u početku se nismo zvali “Tituš Brezovački”. U školi nas je oko 950! Možda mislite da nam je tijesno, ali nije. Gotovo svi smo u jutarnjoj smjeni, imamo lijepe učionice, sportsku dvoranu i prostrano igralište. Budući da smo mi ipak moderna škola, sve učionice opremljene su računalima (što nam je vrlo korisno za PowerPoint prezentacije jer komu se danas da izrađivati plakate?).

Nikad nam nije tijesno jer se svi dobro slažemo, imamo fora profesore i dobro se zabavljamo (ali i učimo, naravno).

Mi smo Tituš!

Napisala: Gabriela Kalle

Špansko

Špansko je u početku bilo malo naselje na zapadnom rubu grada. U drugoj polovici 19. stoljeća to je područje postalo naseljeno, a u drugoj se polovici 20. st. počelo ubrzano širiti. Teško je odrediti otkuda dolazi ime naselja. Pretpostavlja se da je izvedeno od riječi „špan“. Španovi su bili niži plemići, upravitelji feudalnih imanja. Druga, manje vjerojatna, pretpostavka jest da naziv potječe iz 16. st. kada su „Habsburgovci“ na ovo područje doveli španjolske vojnike čiji su logori bili na ovom dijelu Save.

Napisala: Gabriela Kalle

A tko je taj Tituš Brezovački?

Naša škola nosi naziv Zagrepčanina, hrvatskoga književnika Tituša Brezovačkog, koji je pisao komedije i drame. Živio je od 1757. do 1805. godine. On je bio pavlin, a potom svjetovni svećenik. Studirao je teologiju u Lepoglavi, školovao se u Pešti gdje je stekao kazališna iskustva. Bio je profesor u Pavlinskoj gimnaziji u Varaždinu.

Živio je skromno, dobio je službu u crkvi sv. Marka, no uvijek je bio u sukobima s ostalim svećenstvom. Bio je čovjek za kojeg su govorili da „nema dlake na jeziku“, velik rodoljub, sklon satiričnom načinu izražavanja.

Otac naše škole ostavio nam je igru, ma kako nam teško bilo, kao i uvijek govoriti istinu i ne zaboraviti svoju kajkavsku kulturnu tradiciju.

Napisala: Gabriela Kalle

Zašto baš „Tituš Brezovački“?

Osnovna škola u Španskom je 1991. god. promijenila ime iz “Pali borci NOB-a Špansko” u „Tituš Brezovački“. Škola se tako zove i danas, a ime je dobila na prijedlog nekoliko profesora. Tadašnji profesor povijesti sjetio se da nema puno ulica i ustanova nazvanih po tom piscu. S njim se složila profesorica hrvatskog jezika koja je u to vrijeme ujedno bila i ravnateljica škole. Naziv prihvatili su i svi ostali te od tada naša škola nosi ime „Tituš Brezovački“ s ponosom na kajkavsku književnu tradiciju.

Napisala: Kaja Šiber

Budućnost škole

Neobično stablo šljive, naš najdraži školski ljubimac, naučilo nas je par jako korisnih stvari koje ćemo se truditi pratiti i na taj način misliti na budućnost škole:

1. Naučilo nas je da ulaganjem truda i strpljenjem iz najmanje sjemenke može izrasti prekrasna krošnja puna cvijeća. Toga ćemo se sjetiti kad nam bude teško motivirati se da učimo i napredujemo – znamo da ćemo učenjem i mi procvjetati!
2. Naučilo nas je da su naš temelj naši korijeni. Sve znanje i vještine koje danas stečemo služe nam kao podloga za sve izazove koji dolaze sutra. Također, cijenimo sve ljude koji doprinose našem napretku i čijim se rukama izgradilo sve oko nas.
3. Naučilo nas je i da pijemo jako puno vode i upijamo sunce kako bismo bili zdravi!
4. Iako je napola divlje i napola pitomo, te se dvije strane ne bore međusobno, već zajedno skladno rastu i pomažu si putem. To nas uči da poštujemo sve različitosti i pomažemo svojim bližnjima kako bismo skupa živjeli u sretnoj zajednici.
5. Zadnje, ali ne i najmanje bitno – naučilo nas je da uživamo u pogledu oko sebe iz krošnje. Naša škola je mjesto koje mi uljepšavamo i unaprjeđujemo svojim trudom i ulaganjem i, na kraju, uživamo u plodovima!

Školsko stablo

Ispred naše škole raste jedno vrlo neobično stablo šljive. To stablo ima zanimljivu i poučnu priču svojeg nastanka. Počinje ovako…

Dok je stablo bilo samo sjemenka, točnije divlja sjemenka, moralo se cijepiti kao i sva druga stabla. Inače, kada se stablo cijepi, iz divlje sjemenke izraste pitomo stablo. No ovaj put cijepljenje nije prošlo kako treba i naraslo je pola divlje, pola pitomo stablo. S jedne strane se nalaze tamnoljubičasti, a s druge strane svjetlozeleni listovi. U proljeće možete vidjeti ružičaste i bijele cvjetove te, naravno, šljive. Ne znamo zašto, ali divlja strana preuzima pitomu i vjerujemo da će nakon nekog vremena cijelo stablo postati divlje.

Napisala: Kaja Šiber