U našoj je školi 13. ožujka organiziran Humanitarni koncert u ritmu jazza. Na koncertu su nastupali učenici nižih i viših razreda te mnogi gosti. Naši su učenici pripremili raznovrsne nastupe pa smo stoga mogli uživati u pjevačkim izvedbama, jazz-danceu i neobičnom spoju tamburaškog orkestra i svjetskog jazz klasika. Svojim nastupima počastili su nas grupa Gelato sisters, jazz oktet Swing again, Zdenka Kovačićek trio i Bend glazbene škole Bonar. Humanitarnom koncertu pridružila se i Zaklada Ane Rukavine koja je pružila priliku svim gostima koncerta da daruju ljubav, odnosno da doniraju uzorak krvi kako bi spasili život. Našu je pažnju najviše privukla upravo Zaklada te smo odlučili saznati i s vama podijeliti više o prikupljanju uzoraka krvi i doniranju matičnih stanica.

Što je zaklada Ane Rukavine?

Zaklada Ane Rukavine organizacija je u Hrvatskoj koja se bavi prikupljanjem uzoraka u Hrvatski registar darivatelja krvotvornih matičnih stanica.

Kakva je to bolest leukemija?

Leukemija se prije nazivala bolest krvi.

Kako se može liječiti?

Leukemija se liječi kemoterapijom, a ako kemoterapija ne uspije, onda se bira drugi način liječenja, odnosno darivanjem matičnih stanica. Krvotvorne se matične stanice transplatiraju, a transplatacija se može izvršiti na tri načina. Pacijent može prikupiti svoje matične stanice koje se onda ponovno infiltriraju u njegovo tijelo, matične stanice može darovati netko od članova obitelji ili netko u Hrvatskom registru tko je podudaran za darivanje. Trenutno u svjetskom registru ima oko 36 000 000 potencijalnih darivatelja matičnih stanica.

Kada darivatelji daruju krv što se s tom krvi radi?

Trenutno imamo akciju upisa u Hrvatski registar i to znači da će svaka zdrava osoba, koja se želi priključiti registru, ispuniti jednu pristupnicu te dati jednu epruvetu krvi. Tu krv odnijet ćemo na KBC Rebro gdje je zavod za tipizaciju krvi i iz nje će se izvući antigeni tkivne snošljivosti, to je kao neka šifra koju ima svaka osoba. Prema toj tipizaciji određuje se tko je s kime podudaran. Ako bih se podudarala s nekim, pozvali bi me iz Zavoda i pitali želim li darovati matične stanice za tu bolesnu osobu ili transplatirati koštanu srž. Na taj bih način pomogla nekoj bolesnoj osobi.

Gdje se krv drži?

Krv se sada pohranjuje i drži se u Zavodu za kotizaciju, a kasnije se odnosi u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja.

Koja je daljnja procedura kada se krv uzme?

Darivatelj krvi može odlučiti hoće li dati koštanu srž ili donirati matične stanice. Obično ljudi biraju doniranje matičnih stanica. Doniranje matičnih stanica je proces u kojem se iz jedne ruke uzima krv, a vraća se u drugu ruku. Proces je bezbolan, ali traje od pet do šest sati. Za to vrijeme osoba mora mirovati, obično gleda film ili nešto drugo samo da se proces ne prekine.

Što je koštana srž i od kuda se uzima?

Koštana se srž uzima iz kostiju zdjelice, ona proizvodi krv. Koštana je srž zapravo, kako neki kažu, kao jedan organ, zapravo i krv i koštana srž zajedno čine jedan dio našega tijela u kojem je smješteno nekoliko vrsta stanica: eritrociti, leukociti i trombociti. To su tri vrste stanica iz kojih onda nastaju druge podvrste stanica. Mi se baziramo samo na leukocitima jer su upravo to stanice koje obolijevaju.

Kako oboljelima pomaže koštana srž?

Kada se presadi transplatat, koštana bi srž trebala proizvesti novu krv, to jest trebala bi promijeniti krvnu grupu osobe koja je primila koštanu srž.

Tko sve može donirati krv i koštanu srž?

Krv i koštanu srž mogu donirati sve zdrave osobe od 18 do 40 godina.

Gdje se može darivati krv?

Krv se može darivati na jednoj akciji Zaklade Ane Rukavine kao što je ova koju danas organiziramo ili u jednom od osam transfuzijskih centara u Hrvatskoj.

Koliko krvi treba dati?

Treba dati jednu epruvetu za upis u Hrvatski registar, a kasnije kada se transplatira, onda su količine veće.

Predomišljaju li se darivatelji?

Ponekad se dogodi da se predomisle. Ako se predomisle, onda imaju puno pravo odustati, ali bilo bi dobro da svi koji se upišu budu sigurni u svoju odluku, jer time daju nadu oboljelima.

Filip Osrečki i Paola Koledić, 6.c