Dan poezije
Riječ poezija asocira nas na čitanje lirskih pjesama na nastavi Hrvatskog jezika ili za lektiru jednom godišnje. Zašto mladi više ne čitaju poeziju te zašto ona gubi na važnosti i popularnosti?
Uzrok nečitanja poezije su i stereotipi poput onog da je poezija dosadna i nešto s čime se ne možemo poistovjetiti. Također, veliku distrakciju predstavljaju internet i društvene mreže koje mlade sve više udaljavaju od umjetnosti riječi. Ako mladi čitaju, to su uglavnom popularni romani koje većina smatra puno zanimljivijima od poezije jer radnju smatraju uzbudljivijom. Zapravo ne razumiju kako je poezija također zanimljiva, usudila bih se reći i zanimljivija od romana jer o njoj treba promišljati. Lirsku pjesmu nije dovoljno samo pročitati već je potrebno zadržati se neko vrijeme nad njom te razmisliti o njenom značenju i poruci koju nam šalje. Upravo je u tome njezina ljepota. Za lakše razumijevanje poezije možemo potražiti pomoć na internetu ili pitati nekoga tko razumije njezino značenje. Što više pjesama pročitamo to će nam biti lakše razumjeti značenje. Slažem se da svatko ima pravo na svoj ukus, ali najveći je problem što većina ljudi čitanju poezije ne da ni priliku.
Zato vam i želimo preporučiti poeziju jer pjesme nisu samo za velike obožavatelje književnosti već za svakoga tko žudi za ljepotom, istinom i dubinom u svijetu gdje se sve gleda površno.
Marta Krpan i Bruna Pažin, 8.c
Profesorice preporučuju:
- Opomena, Antun Branko Šimić
- Pjesma o kuji, Sergej Aleksandrovič Jesenjin
- Notturno, Tin Ujević
- Soneti Luka Paljetka kao uvod za Shakespeareove sonete
- Zidari, Dobriša Cesarić
- Oproštaj, Federico Garcia Lorca
- poezija Vesne Parun
- poezija o ljetu, Ankorana