Obilazak

Jutro. Rosa. Sunce se budi u mirisnim pupoljcima trešanja. I najednom, veselje, sreća. Došao je dan putovanja. Destinacija – najljepši, najraskošniji grad u srcu Republike Češke. On budi najsvjetlija sjećanja na cijelu zemlju, zaigrava osjećaje, a u isto vrijeme ih smiruje, utišava. Prag, grad na velikoj zelenoplavoj rijeci Vltavi.

Ljudi i ne shvaćaju kakvi su sretnici što Prag svaki dan može krasiti njihov pogled, stvarati viziju… I prvo što upada u oči – Vaclavov trg. Svake se godine u uskrsno vrijeme ovdje pjeva, raduje se. Svaka praška ulica ima svoj istaknuti šarm. To je velik, raskošan labirint, prepun mirisnih slastica. Svaka ulica je izlaz i ulaz u novu avanturu. Vjetar. Uz najmanji dašak vjetra, šumica uz rijeku stvara neodoljive melodije, poput orkestra, a u sredini se izdiže visoki vidikovac, dirigent. Pogled oduzima dah, stvara nadu, zadovoljstvo. S njega se vidi prekrasno uređen Karlov most. Na svakom metru mosta uzdižu se brončanocrne figure, kipovi koji zajedno pjevaju svoju priču našim umovima. U srcu grada, povijesna jezgra, s i dalje očuvanim zidinama, tornjevima, pogledom u prošlost. Samim se tim pogledom može zamisliti taj život, taj stil, to kraljevstvo. A u podnožju kraljevstva – restorani, kafići. Mirisi koji se isprepliću. Veličanstveni. Mekani na dodir, ali dovoljno jaki da privlače, pogotovo slatki, rumeno pečen trdelnik. To je samo kruščić s raznim dodacima, ali ovdje, u Pragu, sve ima svoje duboko značenje.

Večer. Povjetarac lagano treperi, lišće se čuje. Odjednom shvatiš da se sunce lagano spušta u svoje odaje, odlazi na spavanje. Sjetiš se opet onih trešnjinih pupoljaka koji sunčevoj slici daju potpuno drugu dimenziju… Polako prevladava spokoj, nada da će sve biti savršeno kao i ovoga dana, sutra, i opet, i opet.

Karlo Savić, 8. razred